Osnivanje tvrtke

KORACI ZA OSNIVANJE TVRTKE U "HITRO.HR"

U svim većim gradovima u Republici Hrvatskoj započeli su s radom tzv. One stop shopovi kao rezultat nastojanja Vlade RH da putem svog servisa HITRO.HR poduzetnicima olakša i ubrza proces osnivanja tvrtki. Ovdje ćemo Vam približiti proceduru osnivanja trgovačkog društva (i to d.o.o. ili obrta) putem ovog servisa.

Ovdje možete vidjeti popis gradova u kojima je HITRO.HR započeo s radom.

OSNIVANJE TRGOVAČKOG DRUŠTVA:

1. KORAK

Dolaskom na HITRO.HR šalter u FINI započinjete proces osnivanja trgovačkog društva. Vašem društvu prvo morate dati ime. Uvidom u bazu podataka FININI zaposlenici će provjeriti postoji li već društvo s takvim ili sličnim imenom. I sami možete provjeriti je li neko ime za tvrtku slobodno na web stranicama Ministarstva pravosuđa u sudskom registru. Za svaki slučaj, pripremite nekoliko različitih imena za svoju tvrtku.
Sve ćete informacije o potrebnoj dokumentaciji te obrasce i uplatnice dobiti na HITRO.HR šalteru gdje možete obaviti i sve uplate.

2. KORAK

Prijavu za upis u sudski registar (obrazac Po) i neke njezine priloge potrebno je ovjeriti kod javnog bilježnika.
Kod javnog bilježnika ponesite osobnu iskaznicu ili putovnicu (obvezna za strance).Obvezna je nazočnost svih osnivača i drugih osoba čije je potpise potrebno ovjeriti.

Kod javnog bilježnika ovjerite:
• Prijavu za upis u sudski registar (obrazac Po)
• Osnivački akt - društveni ugovor (moraju ga potpisati svi
osnivači) ili izjavu o osnivanju društva (ako društvo osniva
samo jedna osoba)
• Izjavu članova ovlaštenih za zastupanje društva da
prihvaćaju postavljanje
• Odluku o imenovanju članova uprave
• Potpis direktora ili potpise članova uprave
• Potpise članova nadzornog odbora (ako društvo ima nadzorni odbor)
• Odluku o imenovanju prokurista društva (ako društvo ima
prokurista)
• Potpis prokurista (ako društvo ima prokurista)
• Odluku o određivanju adrese društva

3. KORAK

Prijavu za upis u sudski registar sa svim potrebnim prilozima predat ćete na šalteru HITRO.HR u FINI.
Po upisu u sudski registar rješenje će vam dostaviti trgovački sud.
Nakon upisa društva u sudski registar potrebno je izraditi pečat

Dokumentacija potrebna za upis
• Obrazac prijave za upis u sudski registar (Po)
• Osnivački akt - društveni ugovor ili izjavu o osnivanju
društva
• Odluka o imenovanju članova uprave
• Popis članova osnivača društva
• Popis članova ovlaštenih za zastupanje društva
• Izjave članova ovlaštenih za zastupanje društva da
prihvaćaju postavljanje
• Potpis direktora ili potpisi članova uprave
• Popis članova nadzornog odbora (ako društvo ima nadzorni
odbor)
• Potpisi članova nadzornog odbora (ako društvo ima nadzorni
odbor)
• Odluka o imenovanju prokurista društva (ako društvo ima
prokurista)
• Potpis prokurista (ako društvo ima prokurista)
• Odluka o određivanju adrese društva
• Obrazloženje imena (tvrtke) ako se radi o stranom imenu
• Potvrda o uplati osnivačkog pologa
• Dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi za prijavu i donošenje
prvostupanjskog rješenja o upisu i dokaz o plaćenom predujmu
za troškove objavljivanja upisa u sudski registar u Narodnim
novinama

4. KORAK

Po donošenju Obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta po Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti Državnog zavoda za statistiku istu ćete dobiti na šalteru HITRO.HR u FINI.
Nakon dobivanja Obavijesti o razvrstavanju možete na šalteru HITRO.HR ili u banci otvoriti račun (na šalteru HITRO.HR možete otvoriti račun u onoj banci za koju FINA obavlja poslove otvaranja računa ili posreduje u obavljanju tih poslova).
Prijavu o početku poslovanja obveznika plaćanja doprinosa (Tiskanica M-11P) i Prijavu o početku osiguranja (Tiskanica M-1P) možete predati na šalteru Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u FINI, u roku od 15 dana od dana početka poslovanja.
Prijavu o obvezniku uplate doprinosa (Tiskanica 1), Prijavu na osnovno zdravstveno osiguranje za osiguranu osobu (Tiskanica 2) i Prijavu na osnovno zdravstveno osiguranje člana obitelji (Tiskanica 3) možete predati na šalteru Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u FINI, u roku od 15 dana od dana početka poslovanja.

Otvaranje računa - potrebno je ponijeti:
• Rješenje o upisu u sudski registar (priložiti presliku,
izvornik dati na uvid)
• Obavijest o razvrstavanju Državnog zavoda za statistiku
(priložiti presliku, izvornik dati na uvid)
• Pečat
• Osobnu iskaznicu

Trgovačka društva

Trgovačko je društvo pravna osoba čiji su osnivanje i ustroj uređeni Zakonom o trgovačkim društvima. Upis društva u sudski registar uređen je Zakonom o sudskom registru i Pravilnikom o načinu upisa u sudski registar. Prema Zakonu, u Hrvatskoj se može osnovati društvo kapitala ili društvo osoba.

Društvo kapitala:

- društvo s ograničenom odgovornošću
- dioničko društvo

Društvo osoba:

- javno trgovačko društvo
- komanditno društvo
- gospodarsko interesno udruženje

Društvo s ograničenom odgovornošću

Društvo s ograničenom odgovornošću najčešći je oblik trgovačkog društva u Hrvatskoj. Društvo s ograničenom odgovornošću trgovačko je društvo u koje članovi ulažu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed ugovorenom temeljnom kapitalu društva. Temeljni ulozi ne moraju biti jednaki. Nijedan osnivač ne može pri osnivanju preuzeti više temeljnih uloga, ali ih kasnije može steći. Poslovni udjeli ne mogu se izraziti u vrijednosnim papirima.

Osnivači

Članovi društva mogu biti pravne i fizičke osobe, kako domaće tako i inozemne. Društvo može osnovati i biti njegovim članom i samo jedna osoba. Društvo s ograničenom odgovornošću pravna je osoba koja pravnu osobnost stječe trenutkom upisa u sudski registar. Imovina društva strogo je odijeljena od imovine članova društva. Društvo za svoje obveze odgovara cijelom svojom imovinom. Članovi društva ne odgovaraju za obveze društva. Iznimno može doći do odgovornosti članova za obveze društva ako zloupotrebljavaju okolnost da za obveze društva načelno ne odgovaraju.

Temeljni kapital

Temeljni kapital društva s ograničenom odgovornošću mora biti izražen u valuti Republike Hrvatske - kunama. Najniži iznos temeljnoga kapitala ne može biti manji od 20.000 kuna. Temeljni ulog mora biti izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto. Zbroj temeljnih uloga mora odgovarati iznosu temeljnoga kapitala društva. Prije upisa društva u sudski registar svaki osnivač mora uplatiti najmanje četvrtinu temeljnog uloga koji uplaćuje u novcu, s tim da ukupni iznos svih uplata u novcu ne može biti manji od 10.000 kuna, odnosno najmanje polovina temeljnoga kapitala mora se uplatiti u novcu. Temeljni ulog može se unijeti ulaganjem stvari i prava, te se mora u cijelosti unijeti prije upisa društva u sudski registar. Novčani ulozi uplaćuju se na račun društva kod financijske institucije u Hrvatskoj.

Prije upisa društva u sudski registar svaki član mora uplatiti najmanje četvrtinu temeljnog uloga koji uplaćuje u novcu, a ako se temeljni ulog unosi ulaganjem stvari ili prava, mora se unijeti u cijelosti. Ako se uplaćuje novac, uplaćuje se na privremeni račun otvoren kod banke.

Način osnivanja društva

Društvo s ograničenom odgovornošću osniva se na temelju društvenog ugovora koji moraju potpisati svi osnivači, a sklapa se u obliku javnobilježničke isprave. Ako društvo osniva samo jedna osoba, društvo se osniva na temelju izjave o osnivanju koju u obliku javnobilježničkog akta daje osnivač društva.

Društveni ugovor odnosno izjava o osnivanju mora sadržavati:

- naznaku osnivača (ime, prezime odnosno tvrtku te prebivalište
odnosno sjedište osnivača ako je osnivač fizička osoba i njezin
JMBG)
- tvrtku i sjedište društva
- predmet poslovanja društva
- ukupni iznos temeljnoga kapitala
- iznos svakoga pojedinačnoga temeljnog uloga osnivača (ako je ulog u
stvarima ili pravima, potreban je njihov detaljni opis i njihova
vrijednost)
- naznaku osniva li se društvo na određeno ili na neodređeno vrijeme
- prava i obveze koje članovi imaju prema društvu, pored obveze
uplate uloga, kao i prava i obveze društva prema osnivačima.
Skup prava i obveza svakog pojedinog člana predstavlja njegov
poslovni udio u društvu. Poslovni udjeli članova u pravilu se
određuju prema veličini preuzetoga temeljnog uloga.

Tijela društva

Obvezatna tijela društva su uprava i skupština društva. Uprava društva može se sastojati od jednog ili više članova (direktora). Član uprave može biti i strani državljanin. Članove uprave imenuju i opozivaju članovi društva. Ovlasti uprave su vođenje poslova društva, zastupanje društva, uredno vođenje poslovnih knjiga društva, izrada financijskih izvješća te vođenje knjige poslovnih udjela društva.
Nadzorni odbor obvezatno je tijelo samo ako je prosječan broj zaposlenih u godini veći od 300 ili ako je to za društvo koje obavlja određenu djelatnost određeno posebnim zakonom. Nadzorni odbor mora imati najmanje tri člana, a ako ih ima više, njihov broj mora biti neparan. Član nadzornog odbora može biti i strani državljanin. Članove nadzornog odbora biraju članovi društva.
Skupština društva obvezatno je tijelo društva s ograničenom odgovornošću. Članovi društva na skupštini društva donose odluke za koje su nadležni prema Zakonu o trgovačkim društvima i odredbama društvenog ugovora.

Dioničko društvo

Dioničko društvo je trgovačko društvo kapitala u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice. Dioničko društvo može osnovati i samo jedna osoba, odnosno društvo može imati i samo jednog dioničara.
Dioničko društvo je pravna osoba koja pravnu osobnost stječe upisom u sudski registar. Društvo odgovara za svoje obveze svom svojom imovinom. Dioničari načelno ne odgovaraju za obveze društva.
Temeljni akt dioničkog društva je statut. Njime se uređuje unutarnji ustroj društva.

Temeljni kapital

Temeljni kapital i dionice moraju glasiti na nominalne iznose izražene u valuti Republike Hrvatske. Najniži temeljni kapital za osnivanje dioničkog društva je 200.000,00 kuna, a nominalni iznos dionice ne može biti manji od 10,00 kuna. Nominalni iznosi dionica koji su veći od nominalnog iznosa moraju glasiti na iznose koji su višekratnici 10 kuna.
Dionice mogu glasiti na donositelja ili na ime. Prijenos dionica načelno je slobodan. Dionice na donositelja prenose se predajom, a dionice koje glase na ime prenose se indosamentom ili ustupom (cesijom).
Dionice mogu biti redovite i povlaštene. Redovite dionice daju imatelju pravo glasa u glavnoj skupštini društva, pravo na isplatu dividende i pravo na isplatu dijela ostatka stečajne mase.
Povlaštene dionice daju imatelju određena povlaštena prava, kao npr. pravo na dividendu u unaprijed utvrđenom iznosu ili u postotku od nominalnog iznosa dionice, pravo prednosti pri isplati dividende, isplati ostatka stečajne mase i druga prava u skladu sa zakonom i statutom društva.

Način osnivanja društva

Zakonom o trgovačkim društvima predviđeno je simultano i sukcesivno osnivanje dioničkog društva. Osnivači društva su dioničari koji prihvate statut.

Dioničko društvo osniva se simultanim putem tako da:
- osnivači društva preuzmu sve dionice društva i o tome daju izjavu
kod javnog bilježnika
- prihvate i potpišu statut te o tome daju izjavu kod javnog
bilježnika
- daju izjavu kod javnog bilježnika da osnivaju dioničko društvo.

Dioničko društvo osniva se sukcesivno tako da:
- osnivači prihvate statut
- preuzmu dio dionica
- upute javni poziv za upis preostalog dijela dionica, pa se one
upisuju na temelju tog poziva.

Rok za upis ne može biti dulji od tri mjeseca od početka roka za upis. Ako u tom roku ne budu upisane i u skladu s javnim pozivom uplaćene sve dionice, osnivači društva mogu u roku od petnaest dana sami upisati ili preuzeti sve neupisane dionice. Ne učine li to, smatra se da osnivanje društva nije uspjelo i osnivači će pozvati upisnike dionica da u roku od petnaest dana podignu svoje uplate.
Ako sve dionice budu upisane, osnivači moraju u roku od petnaest dana od proteka roka za upis rasporediti upisane dionice njihovim upisnicima i sazvati osnivačku skupštinu društva. Dionice se uplaćuju novcem, ulaganjem stvari ili imovinskih prava kojima se može utvrditi imovinska vrijednost. Ako se ulozi uplaćuju u novcu, prije upisa društva u sudski registar mora se uplatiti najmanje četvrtina nominalnog iznosa svake dionice, a ako se dionica izdaje iznad nominalnog iznosa, mora se uplatiti i cijeli iznos koji prelazi nominalni iznos dionice.
Ako se dionica uplaćuje dijelom u novcu, a dijelom ulogom stvari odnosno prava, prije upisa društva u sudski registar mora se u potpunosti uplatiti i onaj dio koji se ne uplaćuje ulaganjem stvari ili prava. Ako se ulozi uplaćuju u novcu, on se uplaćuje na privremeni račun otvoren kod ovlaštene pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa. Prije upisa društva u sudski registar ulog u stvarima i pravima mora se unijeti u cjelini. Ako se ulaganje stvari i prava sastoji u preuzimanju obveze da se neka stvar prenese društvu, to se mora ispuniti u roku od pet godina od upisa drušva u sudski registar. Svi se ulozi moraju unijeti u društvo tako da društvo njima može slobodno raspolagati.

Osnivači moraju kod javnog bilježnika dati izjavu kojom imenuju prvi nadzorni odbor društva i revizora za prvu poslovnu godinu. Nakon toga nadzorni odbor donosi odluku kojom imenuje članove uprave. Osnivači zatim podnose prvi izvještaj o provedenom osnivanju te nakon toga članovi uprave i nadzornog odbora provjeravaju provedeno osnivanje. Kada je cijeli taj postupak dovršen, članovi uprave i nadzornog odbora podnose sudu prijavu za upis društva u sudski registar.
Prijava sadržava podatke o:
- tvrtki, sjedištu i predmetu poslovanja društva
- članovima društva (ime i prezime, jedinstveni matični broj građana
odnosno za strance broj putovnice i država koja je putovnicu
izdala, prebivalište odnosno tvrtka i sjedište)
- osobama ovlaštenima za zastupanje društva i njihove ovlasti
- pravno ustrojstveni oblik
- datum prihvaćanja društvenog ugovora
- ako se subjekt osniva na neodređeno vrijeme, vrijeme njegova
trajanja
- razlog za prestanak društva

Prijava mora sadržavati i podatke o:
- visini temeljnoga ili odobrenoga kapitala
- iznosu za koji su izdane dionice
- ukupnom iznosu uplate za izdane dionice i u čemu su one uplaćene
- izjavu članova uprave da su upoznati s obvezom izvješćivanja suda i
da je riječ o osobama koje mogu biti članovi uprave
- podatke o članovima uprave i nadzornog odbora.

Pored navedenih podataka, prijavi se prilažu:
- statut društva i isprave na osnovi kojih je statut prihvaćen te
isprave na osnovi kojih su osnivači preuzeli dionice
- ako se u osnivanju daje posebna pogodnost ili se ulaže odnosno
preuzima ulog, ugovori kojima se to utvrđuje i provodi
- dokaz o uplaćenom iznosu, ulogu stvari i prava i o tome da društvo
može njima slobodno raspolagati
- obračun troškova osnivanja u kojemu se iskazuju pojedine stavke i
ukupnost troškova
- isprave o imenovanju uprave i nadzornog odbora
- izvješća o osnivanju i reviziji osnivanja s dokumentacijom koja im
je priložena
- dozvola državnog tijela ili institucije, ako se traži za odredbu o
predmetu poslovanja društva ili za neku drugu odredbu statuta
- izjava ovjerena od javnog bilježnika da ni članovi društva, ni
društva u kojima imaju udjele ili dionice nemaju nepodmirene
dospjele obveze te potvrdu ovlaštene pravne osobe koja obavlja
poslove platnog prometa da ni članovi ni društvo u kojem imaju
dionice ili udjele nema na računima evidentiran nepodmireni nalog
za plaćanje, kao i potvrde Porezne uprave, Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
da ni članovi ni društvo u kojem imaju udjele ili dionice nemaju
prema njima nepodmirene obveze.

Tijela dioničkog društva:

- Uprava
- Nadzorni odbor
- Glavna skupština

Upravu dioničkog društva čini jedna ili više fizičkih osoba (direktori), čiji je broj određen statutom. Ako uprava ima više osoba, jedna od njih se mora imenovati za predsjednika uprave. Barem jedan član uprave društva koje obavlja djelatnost mora biti u radnom odnosu.

Član uprave može biti svaka fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim ako nije kažnjavana za određena kaznena djela za vrijeme od pet godina po pravomoćnosti presude, ni osoba protiv koje je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je obuhvaćeno predmetom poslovanja društva dok ta zabrana traje. Članovi uprave mogu biti hrvatski ili strani državljani, a imenuje ih nadzorni odbor najdulje na pet godina.

Prava i obveze uprave uključuju:
- vođenje društva
- zastupanje
- pripremu odluka glavne skupštine
- pripremu ugovora
- provođenje odluka glavne skupštine
- izvješćivanje nadzornog odbora o pitanjima koja se odnose na
upravljanje društvom

Nadzorni odbor mora imati najmanje tri člana. Njihov broj određuje se statutom i mora biti neparan. Članom može biti i strani državljanin, a nema zapreke da i svi članovi nadzornog odbora budu strane osobe. Članovi nadzornog odbora biraju se na glavnoj skupštini na rok od najviše četiri godine i mogu biti ponovno izabrani .Nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva i u tome ima pravo uvida u poslovne knjige i svu drugu dokumentaciju društva. O nadzoru podnosi izvještaj glavnoj skupštini.

Glavna skupština je tijelo društva u kojem djeluju dioničari i time ostvaruju svoja prava u poslovima društva. Pravo sudjelovanja u glavnoj skupštini imaju svi dioničari društva.
Nadležnost glavne skupštine određena je statutom. Odluke se u pravilu donose običnom većinom.

Javno trgovačko drušvo

Javno trgovačko društvo jest trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno i solidarno cijelom svojom imovinom. Član društva ne može bez suglasnosti ostalih članova raspolagati svojim udjelom u društvu.

Osnivači

Član društva može biti svaka fizička i pravna osoba, kako domaća, tako i strana. Svoje međusobne odnose članovi uređuju društvenim ugovorom i u tome im je ostavljena maksimalna sloboda jer se odredbe Zakona o trgovačkim društvima primjenjuju samo ako se neka pitanja društvenim ugovorom ne urede drukčije.

Temeljni kapital

Javno trgovačko društvo nema temeljni kapital. Ako društvenim ugovorom nije drukčije ugovoreno, članovi moraju u društvo unijeti jednake uloge. Ulozi se mogu sastojati od novca, stvari, prava, rada i drugih usluga i dobara. Vođenje društva povjereno je svim članovima društva. Društvenim ugovorom može se predvidjeti da je samo jedan, ili da su samo neki članovi društva ovlašteni voditi poslove društva. Saki je član ovlašten zastupati društvo.

Način osnivanja

Javno trgovačko društvo osniva se tako da se:
sklopi društveni ugovor koji ne mora biti sastavljen u obliku javnobilježničke isprave, a
nakon toga se podnosi prijava za upis društva u sudski registar, koja mora biti ovjerena kod javnog bilježnika.

Prijava za upis u trgovački registar sadrži podatke o:
- tvrtki, sjedištu i predmetu poslovanja društva
- članovima društva (ime i prezime, jedinstveni matični broj građana
odnosno za strance broj putovnice i država koja je putovnicu
izdala, prebivalište odnosno tvrtka i sjedište)
- osobama ovlaštenima za zastupanje društva i njihove ovlasti
pravno ustrojstveni oblik
- datum usvajanja društvenog ugovora
- ako se subjekt osniva na neodređeno vrijeme, vrijeme njegova
trajanja
- razlog za prestanak društva.

Prijavi se prilaže:
- ugovor o osnivanju društva
- popis članova društva
- izjava ovjerena od javnog bilježnika da ni članovi društva, ni
društva u kojima imaju udjele ili dionice nemaju nepodmirene
dospjele obveze
- potvrda ovlaštene pravne osobe koja obavlja poslove platnog
prometa, da ni članovi ni društvo u kojem imaju udjele ili dionice
nema na računu evidentiran nepodmireni nalog za plaćanje
- potvrde Porezne uprave, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i
Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje da ni članovi ni društvo
u kojem imaju udjele ili dionice nema prema njima nepodmirene obveze.

Izjava ovjerena od javnog bilježnika mora sadržavati i podatke o svim računima koje osnivač ima i pravnim osobama kod kojih se ti računi vode te popis svih društava u kojima osnivač odnosno osnivači zajedno imaju više od 50 posto udjela ili dionica, kao i podatke o svim računima tih društava i pravnim osobama kod kojih se ti računi vode, te potvrde Porezne uprave, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za ta društva. Isprave se podnose u izvorniku ili ovjerenom prijepisu ili ovjerenoj kopiji i u pravilu ne smiju biti stariji od godine dana.

Komanditno društvo

Komanditno je društvo trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva neograničeno i solidarno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna odgovara za obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvo (komanditor).

Osnivači

Članovi komanditnog društva mogu biti fizičke i pravne osobe, kako domaće, tako i strane. Komanditno je društvo pravna osoba koja pravnu osobnost stječe upisom u sudski registar.

Temeljni kapital

Komanditno društvo nema temeljnoga kapitala.

Način osnivanja

Društvo se osniva ugovorom o osnivanju (društveni ugovor) koji ne mora biti sastavljen u obliku javnobilježničke isprave. U njemu se moraju odrediti osobe koje u društvu imaju položaj komplementara odnosno komanditora.

Prijava za upis društva u sudski registar sadržava podatke o:
- tvrtki, sjedištu i predmetu poslovanja društva
- članovima društva (ime i prezime, jedinstveni matični broj građana
odnosno za strance broj putovnice i država koja je putovnicu
izdala, prebivalište odnosno tvrtku i sjedište)
- podatke o komanditorima
- visinu ugovorenog i uplaćenog uloga svakog od njih
- osobama ovlaštenima za zastupanje društva i njihove ovlasti
pravno ustrojstveni oblik
- datum prihvaćanja društvenog ugovora
- ako se subjekt osniva na neodređeno vrijeme, vrijeme njegova
trajanja
- razlog za prestanak društva.

Vođenje poslova društva i zastupanje društva povjereno je komplementarima.

Gospodarsko interesno udruženje

Gospodarsko interesno udruženje pravna je osoba koju osnivaju dvije ili više fizičkih i pravnih osoba da bi olakšale i promicale obavljanje gospodarskih djelatnosti koje čine predmete njihovog poslovanja, ali tako da ta pravna osoba za sebe ne stječe dobit.

Temeljni kapital

Udruženje se osniva bez temeljnoga kapitala, a prava članova ne mogu se izraziti vrijednosnim papirima. Članovi društva mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, a u udruženje se mogu udružiti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima.

Način osnivanja

Gospodarsko udruženje se osniva sklapanjem ugovora o osnivanju udruženja koji mora biti sklopljen u obliku javnobilježničke isprave. Ugovor sadrži sljedeće podatke:
- tvrtku, sjedište i predmet poslovanja udruženja
- naznaku članova udruženja
- vrijeme trajanja udruženja ako se ne osniva na neodređeno vrijeme.
Udruženje se upisuje u sudski registar i time stječe pravnu osobnost. Prijavu za upis podnose svi članovi nove uprave udruženja.Za obveze udruženja, uz samo udruženje, supsidijarno odgovaraju i članovi i to neograničeno cijelom svojom imovinom. Poslove udruženja vodi i društvo zastupa uprava udruženja koja se može sastojati od jedne ili više fizičkih osoba koje imenuju članovi udruženja.

Podružnica

Inozemna trgovačka društva i trgovci pojedinci mogu prema hrvatskim propisima obavljati gospodarske djelatnosti osnivanjem podružnice. Na osnivanje i djelovanje podružnica stranih trgovačkih društava primjenjuju se propisi prema kojima podružnice osnivaju domaća društva.
Podružnica nije pravna osoba. Njenim poslovanjem ne nastaju prava i obveze za nju samu, nego ta prava i obveze stječe osnivač podružnice. Podružnica posluje pod svojom tvrtkom i treba pritom navesti svoje sjedište i sjedište osnivača.

Podružnica se osniva:

- posebnom odlukom koju donosi trgovac pojedinac, u skladu s izjavom
o osnivanju
- posebnom odlukom ovlaštenog tijela trgovačkog društva sukladno s
izjavom o osnivanju društva, društvenim ugovorom, odnosno statutom
društva.
Odluku o osnivanju podružnice mora ovjeriti javni bilježnik.

U odluci o osnivanju podružnice navodi se:

1.tvrtka i sjedište osnivača te tvrtka i sjedište podružnice

2.predmet poslovanja osnivača i djelatnost podružnice

3.ako je osnivač društvo kapitala, visina temeljnoga kapitala i iznos uplaćenih uloga, a ako je osnivač društvo osoba, imena članova društva koji osobno odgovaraju za obveze društva ili trgovca pojedinca

4.ime odnosno imena, jedinstveni matični brojevi građana i prebivalište osoba u podružnici ovlaštenih da u poslovanju podružnice zastupaju osnivača.

Podružnice se upisuju u trgovački registar suda nadležnog po mjestu sjedišta podružnice.

Za upis podružnice potrebno je prijavi za upis priložiti u izvorniku i ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik:

1.izvadak iz registra u kojem je upisan osnivač iz kojeg mora biti vidljiv pravni oblik i vrijeme osnivanja inozemnog osnivača podružnice

2.odluku osnivača o osnivanju podružnice

3.ovjereni prijepis izjave o osnivanju po propisima zemlje u kojoj osnivač ima registrirano sjedište (društveni ugovor ili statut osnivača)

4.ovjereno skraćeno financijsko izviješće posljednje godine poslovanja osnivača.

Registarski sud može odobriti upis ako osnivač dokaže:
- da je valjano osnovan, da postoji u zemlji u kojoj ima registrirano
sjedište
- da je za obavljanje poslova u Hrvatskoj odredio osobe ovlaštene za
zastupanje koje tamo imaju prebivalište
- da je osobama iz Hrvatske u zemlji osnivača omogućeno osnivanje
podružnica pod istim uvjetima pod kojima je to u Hrvatskoj
omogućeno i osnivaču.

Osnivač je dužan svaku promjenu podataka prijaviti registarskom sudu radi upisa u trgovački registar.

U slučaju osnivanja nekoliko podružnica istog osnivača, provodi se postupak osnivanja za svaku podružnicu posebno. U prijavi za upis potrebno je naznačiti koja je glavna, a ostale se mora označiti rednim brojevima. Osnivač je obvezan imenovati jednu ili više osoba u svakoj podružnici koje su ga ovlaštene zastupati, s tim da može u nekoliko podružnica ovlastiti iste osobe. Pošto nisu pravne osobe, podružnice ne mogu samostalno stjecati prava i obveze u pravnom prometu. Sva prava i obveze nastale djelovanjem podružnice preuzima osnivač. U slučaju spora prema trećim osobama, stranka nije podružnica nego društvo ili trgovac pojedinac kome pripada.Podružnice su dužne voditi poslovne knjige prema propisima koji se primjenjuju u Hrvatskoj, a to su Zakon o računovodstvu, Međunarodni računovodstveni standardi te porezni propisi.

Posebne sektorske dozvole

Za pojedine djelatnosti zakonom je propisano da se mogu obavljati samo na osnovi suglasnosti, dozvole ili drugog akta državnog tijela ili neke institucije. Nema li posebne suglasnosti, društvo se ne može upisati u trgovački registar za obavljanje takve djelatnosti, a prema tome ne smije je ni obavljati. S obzirom na mogućnost promjene propisa, poželjno je da se pri osnivanju trgovačkog društva provjeri na trgovačkom sudu jesu li uz opće uvjete propisani i dodatni elementi.

- Bankarsko poslovanje
- Prijevoz u cestovnom prometu
- Poslovi ovlaštenoga carinskog otpremnika
- Poslovi državne izmjere i katastra nekretnina
- Proizvodnja i promet duhana i duhanskih proizvoda
- Proizvodnja i promet eksplozivnih tvari za gospodarsku uporabu
- Energetske djelatnosti
- Ispitivanje proizvoda
- Zaštita i očuvanje kulturnih dobara
- Promet i proizvodnja lijekova i medicinskih sredstava
- Promet i proizvodnja veterinarskih lijekova i veterinarsko
medicinskih proizvoda
- Proizvodnja, remont i promet naoružanja i vojne opreme
- Proizvodnja i promet oružja i streljiva
- Stručni poslovi zaštite okoliša
- Poslovi osiguranja
- Stručni poslovi prostornog uređenja
- Revizija
- Razminiranje
- Telekomunikacijske usluge
- Veterinarski poslovi
- Posredovanje pri zapošljavanju
- Zaštitarska djelatnost
- Zračni promet
Saznajte sve što Vas zanima o najčešćim izvorima financiranja poduzeća u Hrvatskoj. Upoznajte se s koracima složenog procesa pribavljanja financijskih sredstava iz raznih vanjskih izvora te s istom problematikom na primjerima iz hrvatske poslovne prakse.

Ponuđeni su Vam dodatni sadržaji vezani za pitanja financiranja koji će, vjerujemo, mnogima biti zanimljivi i korisni.

Neke od informacija koje možete naći na ovim stranicama:

Koje su najvažnije hrvatske financijske institucije?

Gdje se nalaze i kome da se trebate obratiti?

Potrebno Vam je financiranje, koje mogućnosti Vam se nude na tržištu?

Kako izabrati pravu metodu financiranja?

Koji su Vam potrebni dokumenti?

Što je poslovni plan i kako do njega?

Koje zakone je potrebno znati?

Financijske institucije

Dioničko društvo za osiguranje mogu osnovati fizičke i pravne osobe. Pojedinačni udio fizičkih i pravnih osoba iznosi najviše 15% od ukupnih dionica s pravom glasa, a za veće pojedinačne udjele potreba je suglasnost Direkcije za nadzor društva za osiguranje. Prema zakonu o osiguranju, osim dioničkog društva, mogu se osnovati i drugi oblici društva za osiguranje: društvo za uzajamno osiguranje, vlastito društvo za osiguranje, javno društvo za osiguranje, pool za osiguranje i reosiguranje te podružnica stranog društva za osiguranje.

Podružnice stranog društva za osiguranje

Strano društvo za osiguranje koje u zemlji svojeg sjedišta ima odobrenje za obavljanje poslova osiguranja odnosno reosiguranja, može u Republici Hrvatskoj osnovati podružnicu pod uvjetom uzajamnosti. Uvjet uzajamnosti se ne odnosi na strana društva za osiguranje koja imaju sjedište u zemljama članicama WTO. Podružnica stranog društva za osiguranje u pravnom prometu s trećim osobama, može obavljati poslove osiguranja odnosno reosiguranja sukladno ovlaštenjima društva osnivača i odobrenja HANFA-e i uz odgovornost osnivača za sve obveze koje nastanu u svezi s radom podružnice.

Temeljni kapital i poslovi

Iznos temeljnog kapitala, uplaćenog u novcu u domaćoj valuti, u osnivanju dioničkog društva za osiguranje i podružnice stranog društva za osiguranje ne može biti manji od:

* 1. iznosa 15.000.000,00 kuna ako društvo obavlja poslove osiguranja samo iz pojedine vrste neživotnih osiguranja,
* 2. iznosa 22.500.000,00 kuna ako društvo obavlja poslove osiguranja iz svih vrsta neživotnih osiguranja ili pojedine vrste osiguranja:
o osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila,
o osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica,
o osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila,
o ostala osiguranja od odgovornosti,
o osiguranje kredita,
* 3. iznosa 22.500.000,00 kuna ako društvo obavlja poslove životnih osiguranja,
* 4. iznosa 22.500.000.00 kuna ako društvo obavlja poslove reosiguranja.

Nadzorna agencija

Temeljem Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga NN br. 140/05 Direkcija za nadzor društava za osiguranje, Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske i Agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja prestaju s radom 1. siječnja 2006. godine.
Istim danom s radom započinje Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) kao pravni slijednik Direkcije za nadzor društava za osiguranje.
HANFA izdaje odobrenje za rad i nadzire da li društva za osiguranje posluju po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja. HANFA ima svojstvo pravne osobe koja je samostalna i odgovara Vladi Republike Hrvatske.

Hrvatski ured za osiguranje

Hrvatski ured za osiguranje je pravna osoba čiji su obvezni članovi društva koja se bave obveznim osiguranjem. Hrvatski ured za osiguranje obavlja i poslove obrade, isplate, obračuna i međusobnog izravnanja šteta utvrđenim Zakonom u čiju svrhu je osnovan Garancijski fond.

TRŽIŠTE KAPITALA

Osobe ovlaštene za obavljanje poslova s vrijednosnim papirima su:

* trgovačka društva za poslovanje vrijednosnim papirima,
* burze vrijednosnih papira,
* uređena javna tržišta,
* banke,
* operatori računa,
* transferni agenti,
* središnja depozitarna agencija i
* društva za upravljanje investicijskim fondovima.

Trgovanje vrijednosnim papirima, koji su izdani uz javni poziv, obavlja se na burzi i drugim uređenim javnim tržištima. (Zagrebačka burza, Varaždinsko tržište vrijednosnica).

Burza

Burza se osniva kao dioničko društvo, može ju osnovati najmanje 20 hrvatskih društava za poslovanje vrijednosnim papirima i mora imati najmanje 20 hrvatskih društava za poslovanje. Temeljni kapital iznosi najmanje 1.000.000 kuna. Burza je obvezna omogućiti uvrštenje vrijednosnih papira u najmanje dvije kotacije, od kojih je najviša kotacija službena ili redovita.

Uređena javna tržišta

To su mjesta povezivanja ponude i potražnje vrijednosnih papira koji nemaju službenu kotaciju.

Vrijednosni papiri

Temeljem Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (NN br. 140/05) Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske prestaje s radom 1. siječnja 2006. godine.
Istim danom s radom započinje Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) kao pravni slijednik Komisije za vrijednosne papire koja je preuzela poslove njenog djelokruga.
HANFA uređuje i nadzire izdavanje i trgovanje vrijednosnim papirima, izdaje dozvole i odobrenja te obavlja ostale poslove u skladu sa Zakonom. Prema tom Zakonu, izdavatelji neće izdavati vrijednosne papire u materijaliziranom obliku već ih samo registrirati kao elektronički zapis. Za tu namjenu osnovana je Središnja depozitarna agencija, koja obavlja poslove depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira, te poslove prijeboja i namire sklopljenih transakcija s tim papirima. Društva za poslovanje vrijednosnim papirima osnovana su kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću, a o visini temeljnog kapitala ovisi vrsta poslova kojim se društvo može baviti. Osnivači mogu biti domaće i strane pravne i fizičke osobe.

INVESTICIJSKI FONDOVI

Zakon o investicijskim fondovima NN br. 150/05 propisuje uvjete i način osnivanja investicijskih fondova i društava za njihovo upravljanje. Predviđeno je osnivanje otvorenog i zatvorenog fonda. Investicijski fond se osniva na temelju odobrenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga isključivo radi javnog prikupljanja novčanih i imovinskih sredstava javnom prodajom, odnosno izdavanjem dokumenta o udjelu u fondu ili dionica, čija se sredstva ulažu u prenosive vrijednosne papire i/ili nekretnine te depozite u financijskim institucijama.
Osnivanje i rad društva za upravljanje investicijskim fondovima podliježe odredbama Zakona o trgovačkim društvima NN br. 111/93 , NN br. 34/99 , NN br.121/99 , NN br. 118/03.

Društvo mora raspolagati s minimalnim temeljnim kapitalom od 1.000.000 kuna i zapošljavati stručne kadrove. Društvo za upravljanje fondovima izabire depozitnu banku koja mora imati sjedište u Hrvatskoj. Društvo i depozitna banka moraju u izvršavanju svojih obveza djelovati neovisno i isključivo u interesu vlasnika udjela.

Otvoreni investicijski fondovi

Otvoreni investicijski fond zasebna je imovina, bez pravne osobnosti, koji uz odobrenje Komisije osniva društvo za upravljanje investicijskim fondovima. Predmet poslovanja je prikupljanje novčanih sredstava izdavanjem i javnom prodajom dokumenata o udjelu u fondu čija se sredstva ulažu uz poštovanje propisanih načela. Nema ograničenja broja udjela, a fond se povećava s porastom broja prodanih udjela. Vrijednost imovine fonda izračunava i utvrđuje društvo svakoga burzovnog dana na temelju tečajnih vrijednosti njegovih vrijednosnih papira i depozita u financijskim institucijama te drugih imovinskih vrijednosti
uz odbitak obveza. Svaki vlasnik dokumenta o udjelu u fondu može u svako doba zahtijevati isplatu dokumenta o udjelu uz njegov povrat i istup iz fonda.

Zatvoreni investicijski fondovi

Zatvoreni investicijski fond dioničko je društvo koje, uz odobrenje Komisije, osniva i njime upravlja društvo za upravljanje investicijskim fondovima, a predmet njegova poslovanja je prikupljanje novčanih sredstava i imovinskih stvari javnom ponudom svojih neograničeno prenosivih dionica i ulaganje tih sredstava. Kada se predviđeni udjeli jednom prodaju, zatvara se prodaja i broj prodanih udjela više se ne mijenja. Najniži iznos temeljnog kapitala zatvorenoga investicijskog fonda jest pet milijuna kuna. Društvo izračunava vrijednost imovine fonda jedanput u mjesecu na temelju tečajnih vrijednosti njegovih vrijednosnih papira i depozita u financijskim institucijama te drugih imovinskih
vrijednosti, uz odbitak obveza.

Podjela investicijskih fondova prema vrsti ulaganja

* Obveznički fondovi u svom portfelju imaju pretežno ili isključivo obveznice. Namijenjeni su konzervativnijim ulagačima nesklonim rizicima i promjenama tečaja. Ti su fondovi manje rizični, jamče veću sigurnost ulagačima ali nemaju mogućnosti naglog ostvarivanja velikog profita. Primjereni su ulaganjima na relativno kratko vrijeme, npr. na tri do pet godina.
* Mješoviti fondovi sadržavaju dionice, ali i obveznice. Rizičniji su od obvezničkih, ali imaju mogućnost ostvarivanja većeg profita. Preporučuje se ulaganje na dulje vremensko razdoblje, npr. na pet do deset godina.
* Dionički fondovi imaju cjelokupan portfelj u dionicama. To je najrizičnija vrsta fonda, ali istodobno ima mogućnost ostvarivanja najvećeg profita. Primjereni su za dugoročna ulaganja, recimo, na deset i više godina.
* Novčani fondovi uglavnom imaju konstantan i umjeren rast. Predmet poslovanja im je isključivo prikupljanje novčanih sredstava javnom ponudom svojih udjela i ulaganje prikupljenih sredstava u sigurne i profitabilne instrumente na financijskom tržištu.
* Nekretninski fondovi u svom portfelju imaju pretežno nekretnine. Primjereni su za dugoročna ulaganja, minimalno tri godine, a pružaju mogućnost stabilnog rasta

Novi nekretninski fond na hrvatskom tržištu

Društvo za upravljanje investicijskim fondovima Jadran Invest je dobio od Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga dozvolu za osnivanje nekretninskog fonda Jadran Kapital trećeg po redu nekretninskog fonda u Hrvatskoj.

Strategija Jadran Kapitala je ulaganje u različite projekte u turizmu, izgradnju stambenih i poslovnih objekata, komercijalne objekte te u građevinska i poljoprivredna zemljišta.

U Jadran Investu očekuju kako će s obzirom na veliki interes domaćih i stranih ulagača javnom ponudom prikupiti 200 milijuna kuna za ulaganja, a u sljedeće dvije godine namjeravaju osnovati još jedan fond koji će biti usmjeren na javno-privatna partnerstva.

Također, društvo namjerava nakon uvrštenja dionica Jadran Kapitala na Zagrebačku burzu u roku od godine dana izvršiti dokapitalizaciju i ući na AIM tržište Londonske burze, kako bi se u potpunosti iskoristilo zanimanje međunarodnih ulagača za ulaganje u Hrvatsku.

Privatizacijski investicijski fondovi

Pored otvorenih i zatvorenih investicijskih fondova, osnovani su posebni fondovi sukladno Zakonu o privatizacijskim investicijskim fondovima u cilju realizacije kuponske privatizacije - besplatnu podjelu dionica posebnim skupinama građana u Hrvatskoj. Zbog specifičnosti kuponske privatizacije (koja je u Hrvatskoj završena), osnovano je sedam privatizacijski investicijskih fondova, koji se do 2004. moraju pretvoriti u zatvoreni fond.

SUSTAV MIROVINSKOG OSIGURANJA

Novi sustav mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj uređen na tri razine (tri stupa), a njegova primjena počela je 01. siječnja 2002. godine.

* obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I stup)
* obvezno mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje (II stup)
* dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (III stup)

Obvezni doprinos za generacijsku solidarnost (dio plaće zaposlenika) svi osiguranici uplaćuju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (I. stup). Za realizaciju II stupa mirovinske reforme, osnovana su društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima i obvezni mirovinski fondovi u koje zaposlenici uplaćuju obvezni dio doprinosa (dio plaće) na osobni račun. Mirovinska društva i fondove mogu osnovati domaće i strane pravne i fizičke osobe.
Najniži temeljni kapital obveznog mirovinskog društva iznosi 40 milijuna kuna, a može osnovati i upravljati samo jednim obveznim fondom. Osiguranik može biti članom samo jednoga obveznog fonda u isto vrijeme i imati samo jedan račun u tom fondu.
Za realizaciju III stupa mirovinske reforme, osnivaju se društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima koja upravljaju dobrovoljnim mirovinskim fondovima i mirovinska društva koja će mogu osnivati mirovinsko osiguravajuće društvo, društva za upravljanje mirovinskim fondom (dobrovoljna mirovinska društva) ili pokrovitelj dobrovoljnog mirovinskog fonda. Dobrovoljnim mirovinskim fondom upravlja dobrovoljno mirovinsko društvo, čiji najniži temeljni kapital iznosi 15 milijuna kuna. Osoba može istodobno biti član jednog ili više dobrovoljnih mirovinskih fondova.
Obvezni i dobrovoljni mirovinski fond je fond posebne vrste, odnosno zasebna imovina bez pravne osobnosti, koji se osniva radi prikupljanja novčanih sredstava uplaćivanjem doprinosa članova i ulaganja tih sredstava radi povećanja vrijednosti imovine fonda radi osiguranja isplate mirovinskih davanja članovima tog fonda, u skladu s odredbama zakona.
Mirovinsko osiguravajuće društvo je dioničko ili društvo s ograničenom odgovornošću, koje na tržištu mirovina nudi mirovinske programe, isplaćuje mirovine u sklopu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje te mirovine i druga mirovinska davanja u sklopu dobrovoljnog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje.
Temeljem Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (NN br. 140/05) Agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja (HAGENA) prestaje s radom 1. siječnja 2006. godine.
Istim danom s radom započinje Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) kao pravni slijednik Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja, te obavlja nadzor nad poslovanjem mirovinskih društava i mirovinskih fondova.

HRVATSKA AGENCIJA ZA NADZOR FINANCIJSKIH USLUGA

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) je nadzorno tijelo u čiji djelokrug i nadležnost spada nadzor financijskog tržišta, subjekata nadzora i financijskih usluga koje pružaju. HANFA obavlja nadzor nad poslovanjem:

* burzi i uređenih javnih tržišta, ovlaštenih društava i izdavatelja vrijednosnih papira,
* društava za upravljanje investicijskim, privatizacijskim investicijskim i mirovinskim fondovima, investicijskim fondovima, privatizacijskim investicijskim fondovima, mirovinskim fondovima, Fondom hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Umirovljeničkim fondom,
* brokerskih društava, brokera i investicijskih savjetnika,
* institucionalnih ulagača,
* SDA
* REGOS-a
* društava za osiguranje, mirovinskih osiguravajućih društava, zastupnika i posrednika u osiguranju,
* pravnih osoba koje se bave poslovima leasinga i faktoringa, osim ako ih banke obavljaju unutar svoje registrirane djelatnosti, a sve u skladu sa zakonima koji reguliraju predmetnu materiju.

Nadalje, HANFA je ovlaštena:

* izdavati i oduzimati:
o dozvole, odobrenja i suglasnosti kada je za to ovlaštena Zakonom o tržištu vrijednosnim papirima, Zakonom o investicijskim fondovima, Zakonom o privatizacijskim investicijskim fondovima, Zakonom o Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Zakonom
o Umirovljeničkom fondu i Zakonom o preuzimanju dioničkih društava,
o licencije, autorizacije, odobrenja i suglasnosti kada je za to ovlaštena Zakonom o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima i Zakonom o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje i
o odobrenja i suglasnosti kada je za to ovlaštena Zakonom o osiguranju, Pravilnikom o uvjetima za dobivanje ovlaštenja za obavljanje aktuarskih poslova i Pravilnikom o uvjetima za dobivanje ovlaštenja za obavljanje poslova za posredovanje i zastupanje u osiguranju

* donositi propise o provedbi zakona koji reguliraju subjekte nadzora te
* poduzimati druge mjere i obavljati druge poslove u skladu sa zakonskim ovlaštenjima.

DEVIZNI SUSTAV

Devizno poslovanje s inozemstvom temelji se na Zakonu o osnovama deviznog sustava, deviznom poslovanju i prometu zlatom, kojim je utvrđeno da se devizama raspolaže slobodno te da se njihova kupnja i prodaja obavlja na deviznom tržištu.
Stranom osobom smatra se pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu i fizička osoba s prebivalištem u inozemstvu. Platni promet i kreditni poslovi s inozemstvom obavljaju se preko ovlaštenih banaka, koje su odgovorne za vlastitu likvidnost plaćanja prema inozemstvu. Strane i domaće pravne osobe mogu kod ovlaštene banke imati devizni račun u konvertibilnoj valuti, s kojega slobodno raspolažu devizama za sva plaćanja u inozemstvu. Također mogu na svoje devizne račune kod ovlaštenih banaka polagati i efektivnu stranu valutu u skladu sa zakonom.
Prijenos dobiti ostvarene ulaganjem kapitala u Republici Hrvatskoj stranom ulagaču u inozemstvo, obavlja se slobodno, nakon što se podmire zakonom propisane obveze. Transfer sredstava u inozemstvo, što ih strani izvođač investicijskih radova u Hrvatskoj ostvari po dobiti, obavlja se slobodno. Strane osobe mogu stjecati potraživanja u domaćoj valuti na računima kod banaka ovlaštenih za poslove s inozemstvom uz uvjete, što ih utvrdi hrvatska Vlada.
Potraživanja u domaćoj valuti stečena na taj način, strane osobe mogu koristiti za transfer u inozemstvo, plaćanja u Hrvatskoj, kreditiranje domaćih osoba u skladu sa zakonom i za prijenos u domaćoj valuti na račun druge strane osobe. Strane valute i vrijednosni papiri koji glase na stranu valutu slobodno se unose u Hrvatsku.
Pravne osobe iz Hrvatske dužne su naplatiti izvezenu robu ili izvršene usluge u inozemstvu najkasnije 150 dana od dana kada je roba izvezena, odnosno obavljena usluga. Taj rok može biti jednokratno produžen na temelju odobrenja Hrvatske narodne banke. Iznimno za izvoz u zemlje Zajednice nezavisnih država naplaćuje u roku od 180 dana.
Domaće pravne osobe mogu prebiti dugovanja i potraživanja s inozemstvom, naplatiti potraživanje iz inozemstva u efektivnom stranom novcu, platiti uvoz roba i usluga unaprijed u skladu sa zakonom, ali uz posebno odobrenje Hrvatske narodne banke. Plaćanja i naplate s inozemstvom obavljaju se uobičajenim instrumentima: dokumentarnim akreditivom (opozivi i neopozivi, potvrđeni i nepotvrđeni, prenosivi i neprenosivi, back-to back, jednokratni i revolving, red-clause i stand by akreditivi), gotovinskom doznakom, dokumentarnom naplatom, čekom, mjenicom, vlastitom mjenicom i garancijama.

SPRIJEČAVANJE PRANJA NOVCA

Pravne osobe i odgovorne osobe u njima te fizičke osobe obvezne su prijaviti Uredu za sprečavanje pranja novca pri Ministarstvu financija identitet stranke prilikom svake transakcije koja se obavlja gotovim novcem, stranom valutom, vrijednosnim papirima, plemenitim kovinama i draguljima ako je vrijednost transakcije 105.000,00 kuna ili veća (cca 15.000 Eura).
Društva za osiguranje utvrđuju identitet stranke kada se radi o poslovima životnog osiguranja ako je godišnji zbroj premija za životno osiguranje včai od 40.000,00 kuna.

BANKE

Banku mogu osnovati domaće i strane fizičke i pravne osobe (za strane fizičke i pravne osobe vrijedi uvjet uzajamnosti, koji se ne odnosi na osobe koje imaju prebivalište, odnosno sjedište u zemljama članicama Svjetske trgovinske organizacije). O visini temeljnog kapitala (od 20 do 60 milijuna kuna) ovisi vrsta poslova koje banke mogu obavljati. Pored visine temeljnog kapitala postoji i vremensko ograničenje za obavljanje pojedinih vrsta poslova, jer novoosnovane banke u prve tri godine od osnivanja ne mogu obavljati poslove prikupljanja depozita i štednje građana u domaćoj i stranoj valuti.
Nakon osnivanja banke, pojedini dioničar može steći više od 10% dionica s pravom glasa u skupštini banke samo uz prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke. Ukoliko banka stječe udjel u drugoj banci ili nekom trgovačkom društvu za iznos dane protuvrijednosti koji je veći od 10% njezinog jamstvenog kapitala te ukoliko stječe većinski udjel u drugom trgovačkom društvu, mora zatražiti prethodnu suglasnost HNB. Ova ograničenja se ne primjenjuju ako se radi o stjecanju udjela u stečajnom i ovršnom postupku te primjeni sredstava osiguranja propisanih Ovršnim zakonom.
Banka je dužna opseg svog poslovanja usklađivati tako da iznos jamstvenog kapitala u svako doba iznosi najmanje 10% ukupnog iznosa aktive i aktivnih izvanbilančnih stavaka banke, raspoređenih i ponderiranih po stupnjevima rizika (minimalna adekvatnost kapitala).

Podružnice
Strana banka može pružati bankovne usluge i ostale financijske usluge na području RH samo preko podružnice osnovane uz odobrenje HNB-a. Podružnica nema svojstvo pravne osobe, a u prometu s trećim osobama može obavljati poslove na području RH sukladno ovlaštenjima i uz odgovornost banke osnivača za sve obveze koje nastanu u RH u svezi s radom podružnice. HNB može kao uvjet za izdavanje odobrenja zahtijevati da strana banka položi na području RH određeni novčani iznos ili pruži drugo odgovarajuće osiguranje kao jamstvo za namiru obveza koje proizlaze iz poslova zaključenih u RH.

Predstavništva
Strana banka može otvoriti svoje predstavništvo uz prethodno odobrenje HNB-a. Predstavništvo nema svojstvo pravne osobe.
Predstavništvo strane banke ne smije pružati bankovne ni ostale financijske usluge u RH već može samo obavljati poslove istraživanja tržišta i predstavljanja banke koja ga je osnovala.

HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK (HBOR)

Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) je državna investicijska banka te je u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske.
HBOR u hrvatskom bankarskom sustavu ima ulogu razvojne i izvozne banke, a njene osnovne aktivnosti su: obnova gospodarstva i infrastrukture, poticanje malog i srednjeg poduzetništva, financiranje i osiguranje izvoznih poslova hrvatskih izvoznika, praćenje brodogradnje, poticanje stanogradnje.

OSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA

Osnivanje

Sljedeći dio Vodiča za investitore prikazuje sustav poreza u Hrvatskoj, zakone i pravilnike o porezima koje možete pogledati ali i spremiti na svoje računalo.

Ono što bi trebali znati o porezima je:

Kako izgleda porezni sustav u Republici Hrvatskoj?

Kada se plaćaju porezi?

Kome se morate obratiti?

Što je ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja?

Što trebate znati o carinskim obvezama?

Porezi

1. Porezi u Hrvatskoj

Hrvatski porezni sustav utemeljen je na skupu izravnih i neizravnih poreza. Izravni porezi se uplaćuju osobno ili ih uplaćuje poslodavac, a neizravne poreze ne snosi onaj tko ih uplaćuje u državni proračun već se prevaljuju na drugoga (krajnjeg potrošača)

1. Temeljni izravni porezi
Porez na dobit
Porez na dohodak
Prirez poreza na dohodak

2. Temeljni neizravni porezi
Porez na dodanu vrijednost
Posebni porezi (Trošarine)
Porez na promet nekretnina

Ostalim porezima može se smatrati cijela skupina lokalnih poreza(županijski, općinski i gradski), carine i doprinosi za socijalno osiguranje.

Porezi u Republici Hrvatskoj se mogu podijeliti i prema tome koja razina vlasti jest korisnik pojedine vrste poreza (u smislu poreznih prihoda):

a) Državni porezi
Porez na dodanu vrijednost
Posebni porezi (Trošarine)

b) Županijski porezi
Porez na nasljedstva i darove
Porez na cestovna motorna vozila
Porez na plovila
Porez na automate za zabavne igre

c) Općinski i gradski porezi
Prirez porezu na dohodak
Porez na potrošnju
Porez na kuće za odmor
Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište
Porez na nekorištene poduzetničke nekretnine
Porez na neizgađeno građevno zemljište
Porez na tvrtku i naziv
Porez na korištenje javnih površina

d) Zajednički porezi - porezi koji se dijele između države i lokalnih jedinica vlasti
Porez na dohodak (Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne(regionalne)samouprave, čl.45. određena je raspodjela prihoda od poreza na dohodak i to ovisno o tome financiraju li općine i gradovi lokalno zdravstvo, socijalnu skrb ili školstvo)
Porez na dobit (udio općine i grada 20%, županije 10%, države 70%)
Porez na promet nekretnine (udio općine i grada 60%, države 40%)

Općine, odnosno gradovi mogu propisati plaćanje prireza porezu na dohodak.

Propisi koji su vezani uz oporezivanje:

1. Opći porezni zakon NN 127/00, 86/01 (ispravak) i 150/02

2. Zakon o poreznom savjetništvu NN 127/00

3. Zakon o otocima

4. Zakon o brdsko-planinskim područjima NN 12/02, 32/02, 117/03, 42/05 i 90/05

5. Zakon o područjima posebne državne skrbi NN 26/03, 42/05 i 90/05

6. Zakon o poticanju ulaganja

7. Zakon o slobodnim zonama NN 44/96 i 92/05

U nastavku je dat cjeloviti pregled poreznog sustava Republike Hrvatske:

POREZNI SUSTAV RH

> 1. DRŽAVNI POREZI
> 1.1. Porez na dodanu vrijednost
> 1.2. Posebni porezi
> 1.2.1 Poseban porez na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove
> 1.2.2 Poseban porez na naftne derivate
> 1.2.3 Poseban porez na alkohol
> 1.2.4 Poseban porez na pivo
> 1.2.5 Poseban porez na bezalkoholna pića
> 1.2.6 Poseban porez na duhan i duhanske proizvode
> 1.2.7 Poseban porez na kavu
> 1.2.8 Poseban porez na luksuzne proizvode
> 1.2.9 Porez na premije osiguranja od automobilske odgovornosti

> 2. ŽUPANIJSKI POREZI
> 2.1 Porez na nasljedstva i darove
> 2.2 Porez na cestovna motorna vozila
> 2.3 Porez na plovila
> 2.4 Porez na automate za zabavne igre

> 3. GRADSKI ILI OPĆINSKI POREZI
> 3.1 Porez na potrošnju
> 3.2 Porez na kuće za odmor
> 3.3 Porez na tvrtku ili naziv
> 3.4 Porez na korištenje javnih površina
> 3.5 Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište
> 3.6 Porez na nekorištene poduzetničke nekretnine
> 3.7 Porez na neizgrađeno građevno zemljište
> 3.8 Prirez porezu na dohodak

> 4. ZAJEDNIČKI POREZI
> 4.1 Porez na dobit
> 4.2 Porez na dohodak
> 4.3 Porez na promet nekretnina

Više o pojedinim porezima pročitajte ovdje

Carine

2.CARINE

Zakonski okvir

Zakonodavni okvir poslovanja s inozemstvom Republike Hrvatske u potpunosti je usklađen s pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Usklađivanje s pravnim stečevinama Europske unije je u tijeku, budući da su krajem 2005. godine otvoreni pristupni pregovori Hrvatske s EU. Nizom zakona, osobito Zakonom o trgovini, Carinskim zakonom, Zakonom o Carinskoj tarifi, Zakonom o deviznom poslovanju, postignut je značajan stupanj liberalizacije trgovine i značajno olakšan promet robe i usluga s inozemstvom.
Uvoz i izvoz robe u pravilu su slobodni, a samo iznimno se, u skladu s pravilima WTO-a, mogu poduzeti količinska ograničenja (kontingenti) ili zaštitne pristojbe. Da bi se uklonili poremećaji u platnoj bilanci ili ako se utvrdi da uvoz određene robe prijeti ili nanosi štetu domaćoj industriji, uvode se uvozni kontingenti. Izvozni se kontingenti mogu odrediti za određenu robu radi zaštite neobnovljivih prirodnih bogatstava Hrvatske uz istodobno ograničavanje unutarnje trgovine tom robom.
Za neke specifične proizvode, radi izvršenja međunarodnih ugovora, osiguranja državne sigurnosti, zaštite života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka, zaštite čovjekove okoline, nadzora izvoza i uvoza umjetničkih djela i nekih plemenitih kovina, potrebne su dozvole za uvoz i izvoz. Dozvole izdaju nadležna ministarstva (npr. za oružje i streljivo Ministarstvo unutarnjih poslova, za umjetnička djela Ministarstvo kulture, za lijekove Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, itd.).
Antidampinšku pristojbu na uvoz, u skladu s pravilima WTO-a, može propisati Vlada u slučajevima kada se uvozi roba po cijeni nižoj od njezine stvarne vrijednosti i ako takav uvoz nanosi materijalnu štetu ili bi mogao usporiti rast domaće proizvodnje. Antidampinška pristojba ostaje na snazi toliko dugo koliko je potrebno da se spriječi damping koji je prouzročio štetu.
Za određenu robu koja se uvozi Vlada može propisati kompenzacijsku pristojbu ako se u proizvodnji ili izvozu te robe odobravaju novčani poticaji (subvencije) u zemlji podrijetla ili zemlji izvoza, odnosno ako uvoz robe koja se novčano potiče nanosi materijalnu štetu ili prijeti nanošenjem štete domaćoj proizvodnji.
Kada je ugovorom sa stranom osobom, propisima strane države ili hrvatskim propisima predviđeno da robu pri uvozu ili izvozu prati potvrda o podrijetlu, nju izdaje Hrvatska gospodarska komora. Ako je prema međunarodnim sporazumima o povlaštenoj trgovini predviđeno da robu pri uvozu i izvozu prati potvrda o podrijetlu robe EUR.1, tu potvrdu izdaje nadležna carinarnica.
Pri uvozu nekih proizvoda (hrana, životinje, proizvodi široke potrošnje, lijekovi i sl.) kao dokaz o njihovoj ispravnosti i kakvoći potrebno je priložiti posebna uvjerenja (sanitarno, veterinarsko, fitopatološko ili uvjerenje o kakvoći). Ta uvjerenja izdaju nadležne institucije ovisno o vrsti robe. Roba za koju je propisan postupak obveznog atestiranja ili homologizacije treba se ispitati i atestirati u ovlaštenoj organizaciji te odgovarajuće označiti prije stavljanja u promet.

Carinski sustav

Carinskim zakonom uređuju se prava i obveze osoba te ovlasti carinske službe u vezi s kretanjem robe u putničkom i robnom prometu između Hrvatske i inozemstva. U carinskom postupku primjenjuje se obrazac jedinstvene carinske deklaracije, koji je sadržajem i oblikom prilagođen ispravama EU. Jedinstvena carinska deklaracija primjenjuje se i u provoznom postupku, što je značajno za Hrvatsku kao tranzitnu zemlju. Primjenjuje se i obrazac deklaracije o carinskoj vrijednosti, u potpunosti usklađen s pravilima Sporazuma o primjeni članka VII. GATT-a iz 1994. Zakonom su propisani sljedeći carinski postupci: puštanje robe u slobodan promet, provoz, carinsko skladištenje, unutarnja proizvodnja, prerada pod carinskim nadzorom, privremeni uvoz te izvozni postupak.
Na robu koja se uvozi u Hrvatsku plaća se carina prema Carinskoj tarifi, Zakonu o carinskoj tarifi i Carinskom zakonu.
U skladu s obvezama preuzetim u okviru pregovora o prijmu Hrvatske u članstvo WTO-a, Hrvatska se obvezala na postupno smanjivanje carinske zaštite. Prijelazno razdoblje prilagodbe za industrijske proizvode od 2000. do 2005. odnosno za poljoprivreno-prehrambene do 2007. obvezalo je Hrvatsku na snižavanje carine svake godine za jednaki postotni iznos.
Od 2002. u Hrvatskoj se primjenjuje Carinska tarifa po Kombiniranoj nomenklaturi EU. Carinskom tarifom za 2006. utvrđene su carine koje se naplaćuju na uvoz robe prema obvezama preuzetima u okviru WTO-a, u skladu s načelom najpovlaštenije nacije te prema propisanom u sklopljenim ugovorima o slobodnoj trgovini. 2006. godine prosječna carina za industrijske proizvode iznosi oko 3%, pri čemu je prihvaćeno načelo prema kojem carinske stope za sirovine i repromaterijal moraju biti niže od onih za gotove ili polugotove proizvode. Najviša razina carinske zaštite za poljoprivredno-prehrambene proizvode utvrđuje se kombinirano (u postotku po količinskoj jedinici).
Za sezonske proizvode carina se po količinskoj jedinici određuje unaprijed za razdoblje u kojem će se primjenjivati, tako da su uvjeti uvoza u toku cijele godine poznati unaprijed. Za pojedine poljoprivredno-prehrambene proizvode preferencijalne stope utvrđene su samo za ograničene količine (carinske kvote). U prilogu Carinske tarife dodatno su prikazane za svaku zemlju kao i kvote za uvoz robe iz zemalja članica WTO-a.
Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i EU koji je potpisan 2001., u dijelu koji se odnosi na slobodno kretanje robe, EU je gotovo u cijelosti, bez prijelaznog razdoblja, ukinula carine i druga ograničenja na uvoz hrvatskih proizvoda. Zadržana su samo ograničenja na izvoz mlade govedine, određenih ribljih proizvoda i vina. Za većinu industrijskih proizvoda podrijetlom iz EU od početka 2002. ukinute su sve carine i količinska ograničenja. Za tzv. osjetljive proizvode predviđena je postupna prilagodba i carine se ukidaju kroz dvije odnosno pet godina. Carine za poljoprivredno-prehrambene proizvode i ribe podrijetlom iz EU ukidaju se postupno u prijelaznom razdoblju od šest godina, uz zadržavanje carinske zaštite za pojedine proizvode i nakon prijelaznog razdoblja.
Za uvoz opreme, uređaja, aparata, vozila i njihovih dijelova u čijoj se proizvodnji koriste oprema i dijelovi proizvedeni u Hrvatskoj Vlada može odrediti nižu carinu od propisane ili primjenu carinske stope “slobodno”. Isti tretman odnosi se i na uvoz robe podrijetlom iz najnerazvijenijih zemalja u skladu s kriterijima Konferencije UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD) te na uvoz strojeva, uređaja i opreme za razminiranje.

Privremeni uvoz i izvoz

Prema Carinskom zakonu i Istanbulskoj konvenciji o privremenom uvozu,
roba se u Hrvatsku može privremeno uvoziti uz potpuno ili djelomično oslobođenje od plaćanja carine i poreza. Roba mora biti namijenjena privremenoj uporabi, a ne potrošnji. Na području zemlje može se zadržati samo ograničeno vrijeme i mora se u nepromijenjenom stanju vratiti u inozemstvo. Po ovlasti Carinske uprave Ministarstva financija HGK je ovlaštena za izdavanje ATA karneta i za jamca

Povratnici i stranci koji se useljavaju u Hrvatsku

Fizičke osobe koje se trajno doseljavaju u Hrvatsku, a u inozemstvu su neprekidno boravile najmanje pet godina, oslobođene su plaćanja carine na predmete za kućanstvo (osim osobnih automobila) pod uvjetom da su ih posjedovale i koristile najmanje 12 mjeseci, a da prije preseljenja nisu koristile carinske povlastice. Predmeti se mogu unositi u Hrvatsku 12 mjeseci od dana povratka odnosno useljenja. Isto vrijedi za predmete gospodarskog inventara, pod uvjetom da su u inozemstvu rabljeni najmanje 12 mjeseci u iste svrhe u koje će se rabiti u Hrvatskoj.

Oslobođenje od carine za putnike

Putnici pri dolasku iz inozemstva ne moraju platiti carinu ni PDV na robu do vrijednosti 300 kuna. No to se oslobođenje ne može iskoristiti ako je pojedinačna vrijednost robe veća od 300 kuna. Premašuje li vrijednost pojedinog predmeta ovu vrijednost plaća se carina i PDV s tim da se vrijednost predmeta na može dijeliti na više putnika kako bi se realizirala povlastica za cijelu vrijednost predmeta. Roba od 300 do 5.000 kuna vrijednosti podliježe carini od 10% i PDV-u od 22%. Ako je vrijednost veća od navedene, roba se carini po stopama iz carinske tarife i oporezuje s 22% PDV-a. Poreznu osnovicu čini carinska vrijednost robe uvećana za svotu obračunate carine i trošarine (za onu robu za koju su propisane trošarine).

Koliko se gotovine može prenositi preko granice

Rezidenti i nerezidentni moraju prilikom prelaska državne granice cariniku prijaviti unošenje, odnosno iznošenje gotovine u kunama te strane gotovine i čekova u vrijednosti većoj od 40.000 kuna.
Rezident fizička osoba može u putničkom prometu s inozemstvom iznositi iz Hrvatske stranu gotovinu i čekove u vrijednosti 3.000 EUR, a više samo uz odobrenje HNB-a.
Fizička osoba rezident i nerezident u putničkom prometu s inozemstvom može unositi/iznositi iz/u Hrvatsku gotovinu u kunama do svote 15.000 kuna, a više od toga samo uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

Relevantni propisi

Carinski zakon, NN 78/99, 94/99, 117/99, 73/00, 92/01 i 47/03

Provedbeni propisi za provedbu Carinskog zakona

Zakon o carinskoj tarifi, NN 61/00 i 117/00

Zakon o carinskoj službi, NN 67/01

Zakon o sprječavanju pranja novca, NN 69/97, 106/97, 67/01, 114/01 i 117/03

To su samo najvažniji propisi koji reguliraju područje carina
i na koje se dograđuje cijeli niz provedbenih dokumenta u
rasponu od različitih uredbi, pravilnika, odluka i rješenja.
Hrvatsko tržište nekretnina jedno je od najatraktivnijih i najpropulzivnijih tržišta u Europi. Cijene nekretnina neprestano rastu dok najznačajniji pomak svakako je napravljen u sređivanju zemljišnih knjiga.

Približiti ćemo Vam ulaganje u ovu djelatnost uz navedene potrebne radnje, zakone te poslovnu podršku pri ostvarenju ulaganja.

Pogledajte kako bi saznali:

Zašto ulagati u nekretnine?

Što je potrebno znati o ulaganju u nekretnine u Hrvatskoj?

Kome se obratiti?

Koji su Vam zakoni potrebni?

Tko Vam može pomoći?

Nekretnine

Svaka fizička i pravna osoba može biti nositeljem prava vlasništva, a i drugih stvarnih prava: prava služnosti, prava iz stvarnoga tereta, prava građenja i založnoga prava na svemu što može biti objektom tih prava, ako zakonom nije drukčije određeno.
Predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina), osim onih koje nisu za to sposobne.
Stvari su u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, koji služe ljudima za uporabu. Uzima se da su stvari i sve drugo što je zakonom s njima izjednačeno.

Nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno.

Pokretnine su stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da im se ne povrijedi bit (supstanca). Stvari koje su po svojoj naravi pokretne smatraju se u pravnom smislu nepokretnima ako su pripadale nepokretne stvari ili ih zakon izjednačuje s nekretninama.
Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.
Prava koja postoje u korist neke nekretnine smatraju se pripadnošću te nekretnine.

POSJED

Osoba koja ima stvarnu vlast nad nekom stvari, njezin je posjednik. Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju stvarnu vlast nad nekom stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).

Posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast nad stvari. Posjed stvari je prestao kad je stvar propala, kad se izgubila, a nema izgleda da će se opet naći, a i kad je posjednik svojom voljom napustio stvar.

Dotadašnjem posjedniku prestaje njegov posjed onog trenutka kad stvar dođe u posjed osobe koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari ili kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zaštitu svoga posjeda. Posjed prava prestaje u trenutku propadanja nekretnine na kojoj se izvršavao sadržaj toga prava ili se posjednik odrekao svojega posjeda prava.

PRAVO VLASNIŠTVA

Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U granicama prava vlasništva vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.
Vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Smatra se da je pravo vlasništva stečeno onda kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Odredbe o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova. Način osnivanja i vođenja zemljišnih knjiga te način upisivanja u njih uređuju odredbe zemljišnoknjižnoga prava.

Stjecanje uknjižbom

Vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.
Radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava. Provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu.
Na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige vlasništvo se stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tuđega vlasništva, na što se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stjecanju uknjižbom.

Stjecanje predbilježbom

Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba prava vlasništva, stjecanje prava vlasništva će se predbilježiti ako su ispunjene barem one pretpostavke pod kojima ta pravila dopuštaju predbilježbu. Predbilježba se opravdava na način i u rokovima određenim zemljišnoknjižnim pravom. Bude li predbilježba naknadno opravdana, vlasništvo je stečeno još u trenutku kad je bio sudu podnesen zahtjev za uknjižbom prava vlasništva u zemljišnu knjigu.

Stjecanje odlukom suda ili druge vlasti

Odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. Pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

Stjecanje nasljeđivanjem

Nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u trenutku otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

Stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

Stjecanje na temelju zakona

Ako nije što drugo zakonom određeno, stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati.

Prestanak vlasništva

Pravo vlasništva prestaje propašću stvari koja je bila predmetom toga prava, no ostanu li neki ostaci stvari, vlasnik na njima zadržava vlasništvo. Pravo vlasništva prestaje i kad stvar priraste drugoj stvari tako da postane njezinim dijelom koji nije od nje pravno odvojen na posebnom pravnom temelju.
Pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je nad tom stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Pravo vlasništva potpuno prestaje kad druga osoba izvorno stekne vlasništvo stvari, dok s prelaskom vlasništva na drugu osobu ono prestaje samo za dotadašnjega
vlasnika.

Pravo vlasništva pokretnina prestaje napuštanjem posjeda stvari koje znači odricanje od prava vlasništva. Pravo vlasništva nekretnina prestaje odricanjem tek kad na temelju očitovanja o odricanju od vlasništva, danoga u obliku isprave prikladne za zemljišnoknjižni upis, to pravo bude izbrisano u zemljišnoj knjizi, ako zakon ne određuje drukčije.

Ako je pravo vlasništva upisano u zemljišnoj knjizi, prestat će tek njegovim brisanjem. Pravo vlasništva prestaje i kad to određuje posebni zakon, pod pretpostavkama i na način određen zakonom.

Prava stranih osoba

STVARNA PRAVA STRANIH OSOBA

Odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima primjenjuju se i na strane fizičke i pravne osobe, osim ako je što drugo zakonom ili međunarodnim ugovorom određeno.

Ograničenja koja za strane osobe postavlja zakon u pogledu prava vlasništva nekretnina na području Republike Hrvatske ne mogu se na odgovarajući način primijeniti na pravo vlasništva pokretnih stvari, niti na ograničena stvarna prava.
Fizička osoba u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatra se stranom kad nema državljanstvo Republike Hrvatske, osim ako je što drugo određeno zakonom.
Ne smatraju se sa stajališta istog Zakona stranim osobama one koje nemaju državljanstvo Republike Hrvatske, ali su iseljenici s područja Republike Hrvatske ili su njihovi potomci, a tijelo državne uprave nadležno za odlučivanje o državljanstvu utvrdilo je da ispunjavaju pretpostavke za stjecanje državljanstva Republike Hrvatske.

Pravna osoba smatra se sa stajališta Zakona stranom osobom kad ima registrirano sjedište izvan područja Republike Hrvatske, osim ako je što drugo zakonom određeno.

Vlasništvo nekretnina

Strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati na temelju nasljeđivanja vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske. Strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako za to dobiju suglasnost ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno.

Obavijesti vezane uz postojanje uzajamnosti stjecanja nekretnina između Republike Hrvatske i neke strane države zainteresirana osoba može dobiti u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, Odjel za konzularne poslove, Odsjek za imovinska i radnopravna pitanja (10000 Zagreb, Medulićeva 34).

Zahtjev za dobivanje suglasnosti se dostavlja na hrvatskom jeziku izravno Ministarstvu vanjskih poslova, Odjel za konzularne poslove, Medulićeva 34, 10000 Zagreb.

Uz zahtjev treba dostaviti:

* osnovu stjecanja vlasništva (kupoprodajni ugovor, darovni ugovor i sl.), original ili ovjerenu presliku,
* dokaz o vlasništvu nekretnine (izvadak iz zemljišne knjige i sl.), original ne stariji od šest mjeseci,
* uvjerenje / potvrdu tijela državne uprave nadležnog za urbanizam da se nekretnina koja je predmet stjecanja nalazi unutar granica građevinskog područja sukladno prostorno planskoj dokumentaciji, original ne stariji od šest mjeseci,
* dokaz o državljanstvu kupca (npr. ovjerena preslika putovnice), original ili ovjerenu presliku,
* punomoć (ukoliko ima punomoćnika), original ili ovjerenu presliku,
po jednu neovjerenu presliku svih isprava koje se dostavljaju uz zahtjev.

Ako se tijekom postupka dobivanja suglasnosti od stranke zatraže i drugi dokumenti stranka će iste trebati dostaviti Ministarstvu vanjskih poslova.
Sukladno tarifi Zakona o upravnim pristojbama i kasnijim uredbama stranka na zahtjev treba platiti 20,00 HRK upravnih pristojbi. Za rješenje se plaća 50,00 HRK upravnih pristojbi.
Navedene pristojbe se plaćaju u državnim biljezima. Ukoliko pristojba iznosi više od 100 HRK vrši se uplata izravno na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Pristojbeni obveznik koji iz inozemstva plaća pristojbu treba to učiniti u stranoj valuti prema srednjem tečaju HRK iz tečajne liste Hrvatske narodne banke.
Po kompletiranju predmeti se upućuju u zakonom propisani postupak i rješavaju redoslijedom zaprimanja u Ministarstvu vanjskih poslova, a po svakom zahtjevu donosi se rješenje.

U okviru upravnog postupka koji se provodi u Ministarstvu vanjskih poslova, sukladno članku 357. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pribavlja se se prethodno mišljenje Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske koje s time u svezi posebno vodi računa o sljedećim činjenicama:

* da prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 66/01 i 87/02) članak 1. strane fizičke i pravne osobe ne mogu stjecati pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu
* da prema Zakonu o šumama (Narodne novine br. 54/83, 32/87, 47/89, 41/90, 52/90 – pročišćeni tekst 51/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 8/00 i 13/02) strane fizičke i pravne osobe ne mogu stjecati pravo vlasništva na šumama i šumskom zemljištu
* da prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine br. 69/99) kod prodaje nekretnine koja je zaštićeni spomenik kulture po pravu prvokupa vlasnik je mora ponuditi državnom tijelu (Republika Hrvatska / županija / grad / općina). Tek nakon očitovanja državnog tijela da ne žele iskoristiti pravo prvokupa, predmetna nekretnina se može prodati stranoj fizičkoj, odnosno pravnoj osobi.
Strane osobe bez državljanstva koje su iseljenici s područja bivše SFRJ ili su potomci takvih osoba mogu stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako dobiju suglasnost za to stjecanje ministra zaduženog za iseljeništvo, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske. Strana osoba kojoj je uskraćena suglasnost za stjecanje prava vlasništva na nekretnini ne može ponoviti zahtjev za davanje suglasnosti na stjecanje prava vlasništva iste nekretnine prije nego što protekne pet godina od dana podnošenja zahtjeva koji je odbijen.

Nekretnine na isključenom području

Strana osoba ne može biti vlasnikom nekretnine koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, osim ako je zakonom što drugo određeno.
Stranoj osobi koja je stekla pravo vlasništva na takvoj nekretnini prije nego što je područje na kojemu nekretnina leži proglašeno takvim isključenim područjem, prestaje pravo vlasništva te nekretnine, a ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. Ako strana osoba na području koji je zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva članka ne može steći vlasništvo nekretnine koje bi inače stekla nasljeđivanjem, ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju, kao da joj je ta nekretnina oduzeta u postupku izvlaštenja.

KONCESIJE

Budući da strane osobe (kao ni domaće) ne mogu poslali vlasnicima određenih nekretnina (prirodnih bogatstava i ostalih dobara od interesa za Hrvatsku), to je pravo gospodarskog korištenja tih dobara normirano Zakonom o koncesijama. Odluku o koncesiji donosi hrvatski Sabor, koji pravo odlučivanja može prenijeti na Vladu. Koncesija se ne može davati za korištenje šumskih ili drugih dobara, utvrđenih posebnim zakonom ako su u vlasništvu države, može trajati najduže 99, a za poljoprivredno zemljište najduže 40 godina. Koncesija može pripasti domaćoj i stranoj pravnoj i fizičkoj osobi na temelju javnog prikupljanja ponuda ili javnog natječaja. Davatelj koncesije i podnositelj ponude sklapaju ugovor, koji se upisuje u jedinstveni registar koncesija Ministarstva financija. Za svaku koncesiju plaća se godišnja naknada.

SLOBODNE ZONE

Zakon o slobodnim zonama, uređen prema svjetskim standardima, predviđa sljedeće povlastice:

* korisnici zone mogu biti domaće i strane osobe uz potpuno jednake uvjete,
* u zoni se mogu obavljati svi oblici trgovine s inozemstvom, bez ograničenja iz Zakona o trgovini i Deviznog zakona,
* roba se može slobodno uvoziti i izvoziti,
* roba može ostati neograničeno,
* za robu se ne plaćaju carina ni porez niti se primjenjuju druge mjere gospodarske politike,
* stopa poreza na dobit za gospodarske djelatnosti, što ih obavljaju korisnici zone, smanjena je za 50% od propisane (odnosno, na 10%),
ako korisnik gradi ili sudjeluje u gradnji infrastrukturnih objekata u zoni, u iznosu većem od milijun kuna, u prvih 5 godina je oslobođen poreza na dobit.

Slobodne zone se mogu osnovati u području morske luke, riječnog pristaništa, uz međunarodnu prometnicu i drugdje, gdje postoje uvjeti. Slobodna zona se može osnovati na temelju koncesije, koju daje Vlada prema rezultatima javnog natječaja ili javnog prikupljanja ponuda. Osnivači mogu biti samo domaće pravne osobe, a korisnici domaće i strane pravne i fizičke osobe, obvezne s osnivačem zaključiti ugovor o obavljanju gospodarske djelatnosti (proizvodnja i dorada robe, trgovina na veliko, posredovanje u trgovini, bankarski poslovi, pružanje usluga, usluge osiguranja i reosiguranja i si.), ali je izričito zabranjena trgovina na malo.

Osnovane slobodne zone u RH:

* Krapinsko-zagorska slobodna zona, Krapina
* Slobodna zona Kukuljanovo, Rijeka
* Slobodna zona Osijek, Osijek
* Slobodna zona luke Rijeka, Rijeka
* Slobodna zona Zagreb, Zagreb
* Slobodna zona Obrovac, Obrovaca
* Slobodna zona Split, Split
* Slobodna zona Splitsko dalmatinske županije
* Slobodna zona Ploče, Ploče
* Slobodna zona Pula, Pula
* Slobodna zona Buje, Buje
* Slobodna zona Đuro Đaković, Slavonski Brod
* Slobodna zona Varaždin, Varaždin
* Podunavska slobodna zona, Vukovar

Poslovi

POSLOVI IZMEĐU REZIDENATA I NEREZIDENATA PO OSNOVI KUPOPRODAJE NEKRETNINAMA

Temeljem članka 36. bivšeg Zakon o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata ( N.N br. 91A/ 93, 36 /98, 32/01) bilo je propisano da se devize s deviznih računa i deviznih štednih uloga domaćih fizičkih osoba, ne mogu kao kapital transferirati u inozemstvo, bez posebnog odobrenja Hrvatske narodne banke.

Na temelju navedenog članka, Hrvatska narodna banka je izdavala odobrenja za prijenose i u slučajevima kada je domaća fizička osoba namjeravala platiti iznos ugovorene cijene za nekretninu koja se nalazi u Republici Hrvatskoj , a koju je rezident kupio od nerezidenta. Stjecanje vlasništva nad nekretninama u inozemstvu nije bilo dozvoljeno.

Člankom 21. novog Zakona o deviznom poslovanju ( N.N br 96/03 – u nastavku teksta Zakon) dozvoljen je prijenos kapitala rezidenata po osnovi stjecanja vlasništva nad nekretninama u inozemstvu uz uvjet podmirenja zakonom propisanih obveza, bez odobrenja Hrvatske narodne banke.

Predmeta odredba ne podrazumijeva da su plaćene obveze ( npr. Porezi) sukladno važećim zakonima za kupljenu nekretninu za koju se obavlja plaćanje, već da je rezident podmirio sve do tada nastale i dospjele zakonom propisane obveze.

Budući da Zakonom nije ograničen prijenos novčanih sredstava nerezidentu kada rezident kupuje nekretninu koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, takav prijenos je slobodan i za njega isto tako nije potrebno odobrenje Hrvatske narodne banke.

Međutim, skrećemo pozornost na odredbe novih Odluka o načinu i uvjetima pod kojima rezidenti u poslovanju s nerezidentima mogu primiti naplatu ili izvršiti plaćanje u gotovini u kunama, stranoj gotovini i čekovima ( N.N br.146/03), te Odluke o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji (N.N br 146/03).

Točkom VIII. Odluke o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji propisano je da nisu dopuštena plaćanja i naplate u stranim sredstvima plaćanja u Republici Hrvatskoj između rezidenata i nerezidenata kod kupoprodaje nekretnine i zemljišta u Republici Hrvatskoj. Dakle, ukoliko rezident kupuje nekretninu na području RH od nerezidenata, plaćanje se obavlja u kunama, a ukoliko se nekretnina nalazi u inozemstvu plaćanje se može obaviti i u stranoj valuti.

Napominjemo da prilikom obavljanja bezgotovinskog plaćanja u inozemstvo po osnovi kupovnie nekretnine banka treba voditi računa o odredbama članka 29. Zakona kojim su ograničeni depozitni poslovi s inozemstvom. Rezidenti samo za određene namjene mogu dobiti odobrenje Hrvatske narodne banke za otvaranje računa u inozemstvu, sukladno Odluci o uvjetima za izdavanje odobrenja za otvaranje deviznog računa u inozemstvu ( N.N br 111/03), odnosno mogu imati račun u inozemstvu sukladno članku 39.Zakona.
U skladu s tim, kao nalogadavatelj se javlja rezident - kupac- opunomoćenik, a kao korisnik naplate bi se mogao javiti samo nerezident, te rezident – fizička osoba koja u inozemstvu boravi na osnovi važeće radne dozvole u trajanju najmanje 183 dana, kao i rezident – strana fizička osoba koja boravai na osnovi važeće dozvole boravka u trajanju najmanje 183 dana.
Napominjemo, da se razdoblje od 183 dana ne odnosi na potrebu proteka 183 dana, već se odnosi na dokument u kojem je vidljivo da je radna dozvola izdana s valjanošču dužom od 183 dana.

Izvor:Hrvatska Narodna Banka

Nudimo Vam mogućnost da na jednom mjestu pronađete direktne kontakte i potrebne informacije o tvrtkama koje pružaju usluge poslovnog savjetovanja, računovodstvene usluge, agencija za poslovnu edukaciju, privatne i javne institucije, odnosno svi oni pružatelji usluga koji će poboljšati poslovanje Vašeg poduzeća.

Gdje naći računovodstvo koje će Vas tretirati kao da ste jedini klijent, savjetovati Vas i ažurirati sa potrebnim informacijama.

Gdje dobiti potpunu poslovnu podršku za Vašu tvrtku, projekte i zaposlenike.

Kome da se obratite kad zatrebate financijski savjet.

Način na koji ćete najefikasnije plasirate Vaše proizvode na tržište.

Razviti postojeće i pronaći nove distribucijske kanale.

Definirati promotivne aktivnosti koje će povećati prodaju Vašeg proizvoda.

Popis arhitekata, građevinskih tvrtki, odvjetnika, javnih bilježnika, prevoditelja i još mnogo, mnogo toga.